Dragana Gunjić, Ana Pilić, Mia Podrić - Univerzitet Sarland

Veče. Tamnoplavo nebo nadvilo se nad baroknim zgradama boje cigle. Grupa mladih ljudi sjedi za stolom u prijatnom kafiću nasred francuske uličice. Ispred prolaze ljudi, stara sivkasta kaldrma odzvanja od bata njihovih koraka. Lijevo se uzdiže crkva, koju od antikvarnice sa zlatnim natpisom na vratima odvaja samo jedna mala ulica. Desno se pruža staza koja vodi ka glavnom trgu grada, pozorištu i plavom mostu preko Sara. Miriše na ljeto, sunce i more.

Ovo je samo jedna od milion slika zabilježenih u malom njemačkom gradu Sarbrikenu, smještenom na obalama rijeke Sar, u jugozapadnom dijelu države. Ovdje smo provele četiri predivna mjeseca i dva godišnja doba, uživajući svaki dan. Kada smo se u januaru prijavile da u sklopu Erazmus+ razmjene studenata odemo na Filozofski fakultet Univerziteta Sarland u Njemačkoj, nismo ni sanjale da ćemo se naći u mjestu pretapanja francuskog šarma i njemačkog stila, kojima Sarbriken odiše. Da šetamo prekrasnim ulicama, pijemo najbolju kafu na svijetu uz preukusan sladoled i oduševimo se svaki put kada čujemo neku nepoznatu riječ na sarlandskom – bila je to naša svakodnevica od aprila do kraja jula. Brojni koncerti, festivali, pozorišne predstave i razni drugi sadržaji koje ovaj grad nudi turistima, studentima i svima, od najmlađih do odraslih, pružaju ugođaje kakvi se pronalaze samo na stranicama nekog zanimljivog avanturističkog romana. Takođe, važno je naglasiti da je ovaj grad multikulturalan i da su stanovnici uglavnom dvojezični, što je posebno uticalo ne samo na našu opštu edukaciju nego i na kulturološko širenje vidika i tolerancije.

Studiranje na Univerzitetu u Sarbrikenu bilo je potpuno novo iskustvo. Ono nam je značilo i za naše profesionalno, ali i za lično usavršavanje. Kampus je vrlo lijepo uređen, počevši od fakulteta i njegovih dobro opremljenih laboratorija, Univerzitetske biblioteke, botaničke bašte, menze, kafića, parka, pa sve do minibusića koji prolaze kroz sam njegov centar, a upravo zahvaljujući tome može se stvoriti posebna predstava o površini koju zauzima. Predavanja i vježbe pratile smo sa maternjim govornicima i ostalim internacionalnim studentima, što je opet bio poseban doživljaj – mogle smo da razmijenimo mišljenja, perspektive, a i da pokažemo znanje koje smo stekle na svom matičnom, Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci. Zanimljivo je to da na univerzitetima u Njemačkoj sami sebi formirate raspored predmeta (naravno, prateći norme koje postavlja sam univerzitet). Na taj način ovaj sistem daje mogućnost studentima filologije da se fokusiraju upravo na one oblasti u izučavanju jezika ili književnosti za koje su najviše zainteresovani. Zanimljivo nam je bilo to što smo na predavanjima iz njemačkog jezika primijetile da se često koriste anglicizmi, kako u teorijskom dijelu tako i pri objašnjavanju nekih jezičkih fenomena. Predavanja i vježbe zasnivali su se velikim dijelom na praktičnim segmentima, kao što su: Diskussionsfragen, Rechercheübungen, Analysen, Portfolio…

Važan dio razmjene, naravno, čine i putovanja. Mi smo imale tu privilegiju da svake sedmice obiđemo dva grada – iz Sarlanda i našeg okruženja, kao i iz cijele Njemačke, sve do Berlina. Zaista je poseban osjećaj i doživljaj vidjeti sve te znamenitosti o kojima ste čitali, pa smo tako mi ostale bez teksta prolazeći kroz Nibelunšku kapiju u Vormsu do mjesta gdje je Hagen bacio zlato u Rajnu. Pozicija grada u kojem smo živjele omogućila nam je da posjetimo i Francusku, Luksemburg i Belgiju, ali smo, prirodno, unutar njemačkih granica najviše uživale i sakupile različita iskustva. U Hajdelbergu smo tako prošetale najdužom pješačkom zonom u Evropi, dok smo u Majncu, na policama Gutenbergovog muzeja, vidjele najmanju knjigu na svijetu.

Nekoliko puta smo išle na izlete koje je organizovao Centar za internacionalne studente, pa smo tako dobile mogućnost da nas kroz Trir provede turistički vodič, što je isto posebno, jer smo dobile odgovore na sva pitanja koja smo imale, ali i podijelile iskustva sa ostalim stranim studentima. Često smo imale onaj osjećaj ,,kao na moru” – posebno u Kelnu, gdje smo dočekale zalazak sunca na plaži, uz zvuke rep muzike, te Koblencu, koji smo posmatrale sa visine, iz gondole što vozi preko rijeke do predivnog vidikovca. Morale smo zaviriti i u istok Njemačke, pa smo obišle i dva grada koja dišu književnost – Jenu i Vajmar, gdje smo imale priliku da se prošetamo dvorištem i posjetimo kuću u kojoj je živio Šiler, uđemo u veleljepnu biblioteku Ane Amalije, ali i uživamo u šetnji po dvorskom vrtu na krovu Geteovog rodnog grada. Na dugačkom spisku gradova koje smo obišle našli su se i Frajburg, Štutgart, Frankfurt, Visbaden. Jedva čekamo da se svim ovim mjestima vratimo i oživimo uspomene. Svaka vožnja vozom krije jednu priču. Avanture sa svih ovih putovanja prepričavaćemo cijeli život.

Zasigurno svi studenti koju su bili na studentskoj razmjeni imaju milion prelijepih uspomena koje ponesu sa sobom, stoga je vrlo teško izdvojiti najupečatljivije, one o kojima bi se moglo pričati danima! Savjetujemo svim filolozima da krenu na ovakav put sazrijevanja i edukacije, jer time se oslobađa, time se afirmiše!