Stefan Jejinić, student treće godine Građevinarstva na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, ljetni semestar akademske 2025/26. godine proveo je u Poljskoj, na Varšavskom univerzitetu životnih nauka, u okviru programa razmjene Erazmus+.

Na razmjenu nije dugo planirao da ide. Jednostavno je odlučio da krene i vidi šta će se dogoditi. Danas, nakon povratka, kaže da je to bila jedna od najboljih odluka koje je donio.

„Vraćajući se na svoje iskustvo, mislim da bih ponovo sve isto uradio i sve ponovo proživio. Erazmus iskustvo nije nešto što se lako može opisati riječima. Otići i živjeti potpuno drugi život jedan semestar, uz sve komplikacije koje dolaze s preseljenjem i navikavanjem na potpuno novu sredinu, iskustvo je kroz koje se, mislim, gradi neka nova strana u namaˮ, kaže Jejinić.

U Varšavi je upoznao studente iz različitih dijelova svijeta, a sa nekima od njih stekao je prijateljstva za cijeli život.

„Stekao sam prijatelje za cijeli život, a upoznao sam i ljude iz svakog dijela svijeta. Stekli smo osjećaj zajedništva jer smo se, uprkos različitim pozadinama i principima, na kraju svi sveli na ono što i jesmo – ljudiˮ, navodi on.

Poljska mu je bila prilika da upozna drugačiju sredinu, ali i da otkrije koliko su neke stvari zapravo slične. Posebno mu je značilo upoznavanje Poljaka, njihove kulture i načina života.

„Iako je na prvi pogled riječ o drugačijoj zemlji, shvatio sam koliko su naš i njihov način života zapravo slični, zbog čega sam se lako uklopioˮ, priča Jejinić.

Tokom razmjene pohađao je i časove poljskog jezika, pa je do kraja boravka naučio dovoljno da se može snaći u Varšavi. Zadovoljan je i univerzitetom na kojem je boravio, kao i životom u studentskom domu.

„Prvi put sam iskusio život u studentskom domu i sve ono što dolazi s njim. Upravo kroz svakodnevni život, druženja i nova poznanstva osjećao sam da postajem dio te sredine, a ne samo neko ko je došao na razmjenuˮ, ističe on.

Sa novim prijateljima putovao je i upoznavao različite zemlje i kulture. Ti susreti su mu, kaže, pokazali koliko jedno ovakvo iskustvo može da proširi vidike.

„Ovo bih iskustvo opisao kao nešto kroz šta bi svi trebalo da prođu, kako bismo shvatili koliko je ovaj svijet zapravo mali i koliko toga možemo kada se samo odlučimo krenuti. Da nisam otišao, možda nikada ne bih saznao kako izgleda porodični ručak u Portugalu ni s kakvim se problemima susreću mladi Francuziˮ, kaže Jejinić.

„Od 'Vidimo li se večeras?' do 'Obećaj mi da ćeš me posjetiti', od silnih putovanja na koja smo zajedno otišli, pokušavajući da se snađemo u novim mjestima i sa nama potpuno nepoznatim poljskim jezikom, zajedno smo otkrivali i neke nove strane sebeˮ, ističe Stefan.

Zbog svega što je doživio tokom semestra u Poljskoj, danas bez mnogo razmišljanja kaže da bi ponovo izabrao isti put.

„Ovo nije nešto što sam dugo planirao. Jednostavno sam odlučio: ma, idem, pa šta se desi. Tada nisam ni znao da je to možda najbolja odluka koju sam mogao donijeti – jednostavno otićiˮ, navodi na kraju Jejinić.