Navigacija

Legati na Univerzitetu u Banjoj Luci

Legat akademika Vojislava Koraća

 

Legat akademika Vojislava Koraća sadrži preko 1200 vrijednih monografskih publikacija na ruskom, grčkom, bugarskom, engleskom, njemačkom, italijanskom i francuskom jeziku, te manji broj naslova na jermenskom, gruzijskom, kirgiskom i španskom jeziku. Tu je i preko tri stotine serijskih publikacija, od kojih je veliki broj zbornika sa međunarodnih naučnih skupova, te velik broj slajdova i fotografija. 

Akademik Korać je radio u Arheološkom institutu Srpske akademije nauka, odakle je prešao na Filozofski fakultet, na Odjeljenje za istoriju umetnosti. Prošao je sva zvanja od docenta do redovnog profesora na predmetu Istorija arhitekture. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1981. godine, a za redovnog 1989. godine.

Bio je stalni član i saradnik Matice srpske, Društva konzervatora Srbije i Hrišćanskog arheološkog društva u Atini, urednik Hilandarskog zbornika i član brojnih drugih odbora. Preminuo je u Beogradu 29. oktobra 2010. godine.


Lokacija: Biblioteka Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci


Legat akademika Miljka Šindića

 

Kada je riječ o legatu prof. Miljka Šindića ovaj legat sadrži preko 400 publikacija stručne literature, preko 600 publikacija zavičajne zbirke, preko 50 posebnih izdanja kroz koje možemo pratiti razvoj Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci.

Profesor Miljko Šindić prisutan je u našoj književnosti još od 1959. godine kao književni kritičar i teoretičar, a svoju akademsku karijeru na Univerzitetu je započeo prvo na Pedagoškoj akademiji, zatim na Filozofskom fakultetu predajući predmet Teoriju književnosti.

Na Akademiji umjetnosti prisutan je od njenog osnivanja na predmetu Istorija srpske drame i pozorišta, a bio je imenovan i za prvog dekana Akademije umjetnosti. Uvaženi profesor Šindić i danas, u penziji, daje nesebičnu podršku studentima i kolegama sa Akademije dolazeći na njihove ispitne predstave, koncerte, izložbe a svojim savjetima im pomaže u stvaralačkom radu. Legat profesora Šindića je samo nastavak te nesebične pomoći i brige o mladima.


Lokacija: Biblioteka Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci


Legat profesora Mirka Petričevića

 

Mirko Petričević rođen je 8. februara 1932. u Banja Luci. Državni institut za fiskulturu završio je 1959. godine u Beogradu. Bio je gimnastičar, sportski pedagog, magistar fizičke kulture i prvi dobitnik nagrade za najboljeg sportistu Bosanske Krajine 1955. godine.

Radni vijek proveo je kao profesor u Tehničkoj školi u Banja Luci, a rad sa djecom motivisao ga je da pokrene Male olimpijske igre za učenike osnovnih i srednjih škola. Bavio se i sportskim novinarstvom, a njegova emisija „Sportski vremeplov“ emitovana je deset godina na Radiju Republike Srpske. Bio je počasni predsjednik Gimnastičkog saveza Republike Srpske. Preminuo je u 83. godini života u Banjoj Luci.

Nagradu za životno djelo dobio je 2002. godine, a 2012. godine je odlikovan ordenom Njegoša prvog reda. Kada je riječ o legatu profesora Petričevića ovaj legat sadrži 432 monografske publikacije gdje je većina publikacija na srpskom jeziku, a nekoliko i na ruskom jeziku.


Lokacija: Biblioteka Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta Univerziteta u Banjoj Luci


Legat profesorice Brankice Čigoja

 

Brankica Čigoja rođena je 26. marta 1956. godine u Bukovcu kod Gospića. Studirala je srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti, a nakon završetka osnovnih studija, 1979. godine upisuje i postdiplomske studije. Vrlo brzo počinje da radi na Filološkom fakultetu kao asistent za predmet Istorija srpskohrvatskog jezika.

Magistrirala je 1984. godine sa temom Grafija, ortografija i jezik naših najstarijih ćirilskih natpisa, a doktorirala je 1995. godine. Za magistarski rad dobila je Oktobarsku nagradu grada Beograda. Pored univerzitetske karijere radila je kao lektor, i to u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva i na Univerzitetu „Karl Marks“ u Lajpcigu. Brojni stručni i naučni radovi objavljivani su u našim najznačajnijim lingvističkim časopisima. Pored naučnih radova, njen najznačajniji doprinos proučavanju istorije srpskog jezika čine njene tri monografije – Najstariji srpski ćirilski natpisi, njena doktorska disertacija Jezik Pavla Papića bosanskog franjevca iz prve polovine 17. veka i Tragovima srpske jezičke prošlosti. Brankica Čigoja objavila je i tri zbirke pjesama Zelena polja sna (1996), Pamtim ljubav (2000) i Pod ranjenim nebom (2013). Legat sadrži 893 monografske publikacije, 43 naslova časopisa i 45 separata. Većina publikacija je na srpskom jeziku, nekoliko na njemačkom, engleskom i staroslovenskom.

 
Lokacija: Biblioteka Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci


Legat profesora Nikole i Svetozara Koljevića

 

Nikola Koljević (1936-1997) poznati je univerzitetski profesor, prevodilac, šekspirolog i teoretičar moderne književnosti. Diplomirao je teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Kao univerzitetski profesor radio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Uređivao je časopise Putevi i Izraz. Najznačajnija djela su mu Ikonoborci i ikonobranitelji, Šekspir tragičar, Pesnik iza pesme, Klasici srpskog pesništva, Andrićevo remek-delo.

Svetozar Koljević (1930-2016) bio je srpski književnik, istoričar književnosti, prevodilac, član Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske. Magistrirao je na Kembridžu 1957. godine, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1959. godine. Najznačajnija djela su mu Hirovi romana, Naš junački ep, Postanje epa, Viđenja i snoviđenja, Engleski pesnici dvadesetog veka (1914- 1980), Engleski romansijeri dvadesetog veka (1914-1960), Odjeci reči.

Legat sadrži 1620 knjiga (monografskih publikacija) na različitim jezicima. Većina publikacija je na srpskom jeziku, ali je značajan dio legata na ruskom jeziku. Zastupljene su i knjige na engleskom jeziku.


Lokacija: Biblioteka Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci


Legat profesora Branka Milanovića

 

Branko Milanović (1930-2011) bio je srpski književnik, književni istoričar i kritičar, profesor književnosti, član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i Senata Republike Srpske, kao i predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske. Bio je predsjednik savjeta časopisa za književnost i kulturu Nova zora, kao i jedan od osnivača časopisa Putevi.

Dobitnik je Kočićeve i Šantićeve nagrade za svoj književnoistorijski rad. Jedan je od inicijatora osnivanja Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, gdje je rukovodio Odsjekom za srpski jezik i književnost do 1999. godine. U svom naučnom i književnoistorijskom radu bavio se najvećim dijelom književnošću 19. i 20. vijeka. Među njegovim najznačajnijim djelima ističe se monografija Ivo Andrić, zatim knjige ogleda Doticaji i zračenja, Od realizma do moderne, Studije o srpskoj književnosti.

Legat Branka Milanovića sadrži 660 monografskih publikacija, 28 naslova časopisa i 2 separata. Publikacije su uglavnom na srpskom jeziku, izuzev nekoliko dvojezičnih (na engleskom).


Lokacija: Biblioteka Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci


Legat profesora Vukote Okiljevića

 

Rođen je 4. maja 1925. godine u selu Platicama, opština Gacko, Hercegovina. Do 1941. završio je četverogodišnju osnovnu školu i pet razreda srednje škole (u Gacku i Beogradu). U NOB-u je učestvovao od oktobra 1944. do 9. maja 1945. Više razrede srednje škole završio je u Mostaru i Sarajevu u periodu 1945-1946.

Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, ratarski odsjek, decembra 1950. U toku studija bio je 2 godine plaćeni demonstrator za predmet Pedologija. Doktorirao je decembra 1965. na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu sa tezom "Parapodzoli (pseudogleji) sjeverozapadne Bosne", u vremenu kada je bio profesor Više poljoprivredne škole u Banjoj Luci za predmete Pedologiju i Agrohemiju. Sa pozicije šefa Odjeljenja za uređenje zemljišta Poljoprivrednog zavoda u Banjoj Luci, na kojem je bio od 1978. penzionisan je 3. maja 1990. godine sa navršenih 65 godina života.

Od oktobra 1992. kao honorarni profesor, izvodio je nastavu iz predmeta Pedologija na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, u zvanju vanrednog profesora. Od 1993. izvodio je nastavu iz predmeta Petrografija, a od 1994. godine i iz predmeta Pedologija na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci. Umro je 1998. godine u Banjoj Luci, gdje je i sahranjen.

Legat prof. Okiljevića sadrži izuzetno vrijednu zbirku minerala i stijena izloženu ispred laboratorije za pedologiju i melioracije Poljoprivrednog fakulteta, a koja je sakupljena sa prof. dr Mihajlom Markovićem, njegovim dugogodišnjim saradnikom.

Pored toga ostavio je i lični pribor za terensko proučavanje  zemljišta:  Munsel-ov atlas boja kao i pedološku sondu koja je sa profesorom Okoljevićem obišla četiri kontinenta, a koja svjedoči njegovoj posvećenost nauci u zemljištu i nesebičnoj potrebi za prenos znanja mlađim generacijama koje će stasavati na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci.


Lokacija: Biblioteka Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci


Legat Vojislava Kecmana i Ane, rođene Žigić, Kecman

 

Legat Vojislava i Ane, rođene Žigić, Kecman sadrži blizu 1000 publikacija koje pokrivaju velik broj oblasti prirodnih, tehničkih i humanističkih nauka. Sadržajem su najviše zastupljene različite oblasti vještačke (umjetne) inteligencije (VI), matematike, automatskog upravljanja, identifikacije sistema, robotike, te teorije signala i dinamičkih sistema. Najznačajnije mjesto zauzimaju naslovi povezani sa teorijom VI i njenom primjenom u oblastima upravljanja, klasifikacije podataka, rudarenja podataka i pretraživanja veoma velikih skupova podataka. Takođe, mašinsko učenje je zastupljeno referentnim i značajno citiranim naslovima. Shodno profesionalnom interesu profesora Kecmana u pojedinim periodima njegove akademske i stručne karijere, određen broj naslova posvećen je sadržajima iz specifičnih oblasti mašinstva, fizike i elektroenergetike. Sliku o profesoru Kecmanu kao osobi širokih i raznorodnih interesovanja upotpunjuju naslovi iz istorije, ekonomije, književnosti i filozofije.

U legatu su zastupljeni srpski, ruski, engleski, njemački i poljski jezik, a njegovo ustanovljenje na Univerzitetu u Banjoj Luci pomogli su profesori Igor Krčmar, Milorad Božić, Petar Marić i magistar Velibor Đalić.

Ana je rođena u Zagrebu, a Vojislav u Splitu. Osnovnu školu, gimnaziju, fakultet i doktorat završio je u Zagrebu. Svoju karijeru univerzitetskog nastavnika i istraživača započeo je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, nastavio na Univerzitetu u Oklandu na Novom Zelandu, a penzionisan je kao redovni profesor Virdžinija Komonvelt Univerziteta (Virginia Commonwealth University, VCU) u Ričmondu, Virdžinija, SAD, gdje je dobio i zvanje profesora emeritusa. Dodatno, bio je direktor Laboratorija za algoritme učenja i primjene pri Odsjeku za računarske nauke na VCU. Kao gostujući profesor Fulbrajtovog programa godinu dana radio je na čuvenom Masačusetskom institutu za tehnologiju (Massachusetts Institute of Technology, MIT). I Njemačka fondacija za nauku (Deutsche Forschungsgemeinschaft, DFG) podržala je njegovu jednogodišnju profesuru na Tehničkom univerzitetu u Darmštatu. Fondacija Konrad Cuze (Konrad Zuse) omogućila je prof. Kecmanu poziciju gostujućeg profesora na Univerzitetu za primijenjene nauke u Hajlbronu, Njemačka. Bio je i profesor na Univerzitetu primijenjenih nauka u Berlinu i Zostu, DAAD stipendista na Univerzitetu u Štutgartu, Njemačka, kao i gostujući istraživač na Univerzitetu Dreksel, Filadelfija, SAD.

Prof. Kecman je, na srpskom, njemačkom i engleskom jeziku, objavio više istraživačkih izvještaja i oko 150 radova u međunarodnim naučnim časopisima, te razvio programe u području mašinskog učenja i umjetne, tj. vještačke inteligencije. Napisao je nekoliko knjiga. Svjetski najpoznatija je „Učenje i meko računanjeˮ, u originalu „Learning and Soft Computingˮ, koja se koristi(la) na skoro 100 univerziteta širom svijeta, od čega na 20 univerziteta u SAD. Nosilac je dva patenta. Održao je i mnogo predavanja po pozivu, od kojih su najznačajnija na: MIT-u, Moskovskom inženjersko-fizičkom institutu MIFI, Harvardu, Univerzitetu Kalifornije u Santa Barbari, Ratgers univerzitetu u Nju Džersiju, SAD, Humboltovom univerzitetu iz Berlina, na univerzitetima u Bremenu, Drezdenu, Darmštatu, Klaustalu i Ahenu iz Njemačke, Naučnom institutu za sisteme znanja iz Mastrihta, Holandija, te na univerzitetima u Melburnu, Vaikatu, Singapuru, Gracu, Novom Sadu i Banjoj Luci. Tu i tamo napiše i pokoju pjesmu.

Po penzionisanju se vratio u svoj Drinić i tako dovršio put oko svijeta. U slučaju profesora Kecmana penzija nije mirovina. On i dalje radi kao nastavnik na univerzitetima u regionu, podučava svoje suseljane, pogotovo one osnovnog i srednjeg školskog uzrasta, a Ana i on paze i čuvaju Jelicu, njeno ždrebence Kaju i bore se za očuvanje ljepote prirode drinićko-petrovačkog kraja.


Lokacija: Biblioteka Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci