Vrijeme je da školujemo kadrove koji se traže

Dosadašnja upisna politika na fakultetima bila je najčešće podređena željama nastavnog kadra, a u dobroj mjeri nju je kreirala i aktuelna politika. Ne možemo više školovati kadrove koji će godinama čekati zaposlenje. Dolazi vrijeme kada se moramo okretati onome što se zove tržište rada i u skladu s njim usklađivati našu upisnu politiku.Ovo je u razgovoru za "Glas Srpske" naglasio rektor Univerziteta u Banjoj Luci dr Stanko Stanić, koji je u četvrtak ponovo izabran na tu funkciju.

Kako ocjenjujete aktuelni materijalni i društveni položaj Univerziteta u Banjoj Luci?

STANIĆ: Od 2000. do 2006. godine imali smo dosta finansijskih i drugih problema. U tom periodu u budžetu nismo imali ni feninga za materijalne troškove, a onim što smo dobijali nismo mogli podmiriti ni troškove tekućeg poslovanja. Na svu sreću, to vrijeme je iza nas. U budžetu za ovu godinu prvi put su nam priznati materijalni troškovi, a nastavnici i asistenti su dobili i veće plate. Istina, sa zaposlenim u administraciji to nije slučaj. Njihova ukupna primanja (osnovna plata, regres, topli obrok, prevoz...) nešto su lošija nego u 2007. godini. Sve u svemu, materijalni i društveni položaj Univerziteta je sve bolji.

Pa ipak, iako su profesori nešto bolje plaćeni, mnogi i dalje predaju na javnim i privatnim fakultetima u RS i Federaciji BiH?

STANIĆ: Nažalost, to je tačno. Oko dvadesetak naših profesora predaje na drugim privatnim i javnim fakultetima. Kad bi se dosljedno poštovao Zakon o radu, oni ne bi mogli da rade na konkurentskoj ustanovi bez saglasnosti poslodavca. Do prije godinu dana poslodavac je bio fakultet. Sada je to Univerzitet. Od naredne školske godine to će biti riješeno. Na drugom fakultetu moći će se raditi samo na osnovu odluke nadležnog organa i saglasnosti poslodavca.

Ove godine u republičkom budžetu za Univerzitet u Banjoj Luci izdvojeno je 28.632.000 maraka. Da li je to dovoljno za ostvarivanje programskih obaveza Univerziteta?

STANIĆ: Iako smo dobili više nego lani, plašim se da to neće biti dovoljno. Zakon o platama dao je više prava većini zaposlenih. Zbog toga sada nemamo dovoljno novca za plate. Sreća je što postoje odgovarajuće rezerve i što Ministarstvo prosvjete taj problem rješava u hodu. U ovom momentu ne mogu reći da li će budžetska sredstava biti dovoljna, ali vjerujem da ćemo se ipak nekako uklopiti.

Republika Srpska nema strategiju razvoja visokog obrazovanja. Da li postoji strategija razvoja Univerziteta?

STANIĆ: Nažalost, nemamo strategiju razvoja visokog obrazovanja. U stvari, imamo je još iz vremena kada je ministar prosvjete bio prof. Gojko Savanović. Vrijeme je učinilo svoje, tako da ona danas nije aktuelna. U nekoliko navrata upućivali smo inicijativu resornom ministarstvu da zajedno radimo na izradi strategije. Ona bi trebalo da proistekne iz Strategije razvoja RS. Dilema je da li prvo raditi strategiju razvoja pojedinih oblasti privrede i društvenih djelatnosti, pa tek onda zbirnu za Republiku Srpsku.

To ne znači da Univerzitet ne može da radi svoju. On je mora raditi, bez obzira na to da li postojala strategija razvoja visokog obrazovanja RS. Imamo strategiju koja pokriva prethodni period i ovu godinu, ali promjene u oblasti visokog obrazovanja su tako brze da ni i ona nije više aktuelna. Prije mjesec dana krenuli smo u posao koji treba da rezultira utvrđivanjem strategije razvoja Univerziteta. U proljeće 2009. godine taj dokument bi trebalo da bude završen.

Kakve obaveze ima Univerzitet prema osnivaču? Šta znači autonomija Univerziteta i u čemu se ona danas ogleda?

STANIĆ: Naša obaveza prema osnivaču (RS) je da obrazujemo visokostručne kadrove svih profila. To treba da radimo na najkvalitetniji način i sa najvećim nivoom odgovornosti svakog nastavnika i asistenta. Obaveza je, takođe, da se sa svojim kadrovima i opremom uključujemo u istraživački rad i nudimo odgovore na pitanja koja stoje pred Republikom Srpskom.

Što se tiče autonomije, ona se ogleda u pravu Univerziteta da samostalno, bez upliva politike, donosi studijske programe, bira nastavnike i saradnike, kreira poslovnu politiku, donosi planove razvoja, bira organe Univerziteta. Po Zakonu o visokom obrazovanju, osnivač nema pravo da nameće rješenja koja ne bi bila u interesu akademske zajednice. Najkraće, imamo odgovornost i obavezu da kreiramo politiku u visokom obrazovanju u interesu Republike Srpske.

U posljednje vrijeme malo se govori o bolonjskom procesu. Da li je to završena priča i koliko se u nju uklopio Univerzitet?

STANIĆ: U pravu ste. Ne, to nije završena priča. Ona će formalno biti završena 2010. To je godina kada će se praviti analiza o stanju na univerzitetima država potpisnica Bolonjske deklaracije.

Bolonjska dekleracija je prihvaćena i ugrađena u Zakon o visokom obrazovanju RS. Počela je i njena primjena kroz studijske grupe. Istina, svi bolonjski principi još nisu implementirani. Ne zato što nećemo, već zato što je to proces. Potrebno je vrijeme da promijenimo "čip" u našem mozgu. A on se deklaracijom ne može promijeniti za sedmicu, mjesec ili godinu. Treba da kažemo: ovo kako smo radili nije bilo dobro. Koristimo pozitivna iskustva drugih i prihvatimo šta je dobro. Iz godine u godinu "Bolonju" sve više osvajamo i revnosnije sprovodimo njene principe. Siguran sam da će 2010. godine Univerzitet dobiti dobru ocjenu.

Javni univerziteti su dobili ozbiljnu konkurenciju u privatnim. Kako gledate na tu konkurenciju?

STANIĆ: Na konkurenciju gledam pozitivno. Ona će svakog našeg profesora i asistenta natjerati da razmišlja kako radi. Da li dovoljno vremena posvećuje studentima i da li se dovoljno priprema za nastavu, da ga ne bi pregazilo vrijeme ili da mu studenti ne bi dali negativnu ocjenu. Ako postoji zdrava konkurencija, ako u toj konkurenciji ima dobrih profesora i asistenata, a ima, svaki naš nastavnik će razmišljati o tome da mu prilikom reizbora mjesto može preuzeti neko drugi sa privatnog ili javnog univerziteta.

Čuje se i da asistenti ocjenjuju studente. Koliko ima istine u tome i da li su oni ovlašćeni da to čine?

STANIĆ: Prema Zakonu o visokom obrazovanju, asistent može da učestvuje u realizaciji ispitnog roka, ali tek kao saradnik. On nema pravo da ocjenjuje radove, ispituje studenta i daje ocjene. Nažalost, ima zloupotreba. Pojedini dekani su dozvolili asistentima da ocjenjuju studente i tu pojavu moramo energično sprečavati. To je protivzakonito. Inspekcija provjerava navode studenata koji tvrde da je takvih pojava bilo na Akademiji umjetnosti i na Filozofskom fakultetu (Odsjek za engleski jezik). Obavili smo razgovore sa dekanima ovih fakulteta i ta pojava mora biti eliminisana.

Univerzitet je nastavno-naučna ustanova. Koliko su nauka i istraživački rad prisutni na Univerzitetu?

STANIĆ: Nauka i nastavno-istraživački rad su sve više prisutni na Univerzitetu. Sa normalizacijom uslova rada  stvaraju se bolje pretpostavke za bavljenje naučnoistraživačkim radom. Iz godine u godinu Univerzitet ima sve više projekata na osnovu kojih obezbjeđuje i dodatne prihode. Bavljenje naučnoistraživačkim radom je naša zakonska obaveza i jedna od dvije ravnopravne funkcije Univerziteta. Ako bismo se sveli samo na nastavu, onda bismo bili visoka škola. Univerzitet treba da bude sretni spoj naučnoistraživačkog rada i nastave. Nastavnici koji se bave naučnoistraživačkim radom saznanja treba da inkorporiraju u nastavne planove i programe i da sa njima upoznaju studente u redovnoj nastavi i na konsultacijama.

Kako Univerzitet stoji sa kadrovima? Ima li, na primjer, dovoljno verifikovanih nastavnika za studije žurnalistike?

STANIĆ: Studijski program žurnalistike se stabilizuje. Sa opštim disciplinama na tom studiju, koje pokrivaju profesori sa naših fakulteta, odsjek kadrovski dosta solidno stoji i ispunjava uslove iz Uredbe za rad i upis studenata. Pa ipak, ne isključujem mogućnost da se već ove godine izađe sa prijedlogom da neki studijski programi, koji ne ispunjavaju neki od uslova iz Uredbe, ne upisuju novu generaciju studenata od akademske 2008/2009. godine.

Koliko su priznate diplome banjolučkog Univerziteta u zemljama okruženja i Evropske unije?

STANIĆ: BiH je potpisnica Bolonjske deklaracije, kojom se generalno rješava pitanje pokretljivosti kadrova sa univerziteta, bez obzira na to u kojoj državi se on završi. Oni imaju pravo da se zaposle bilo gdje u Evropi. Da bi Bolonjska deklaracija bila potpuno primjenjiva, mora se dobiti prolazna ocjena o sprovođenju principa. Kada se ona dobije, neće se postavljati pitanje nostrifikacije diploma sa našeg Univerziteta. Do tada će to ići klasičnim sistemom. To znači da kad naš akademac ode u neku evropsku zemlju, ide postupak nostrifikacije. On treba da pribavi sve informacije o nastavnom planu i programu, sadržaju, ocjenama... Nadležni organ visokoškolske ustanove ili ministarstvo te zemlje donosi odluku da li se diploma priznaje ili ne.

Koliko su studenti uključeni u rad Univerziteta i kroz koje organe?

STANIĆ: Prema novom Zakonu o visokom obrazovanju, studenti su ravnopravni učenici nastavnog procesa na Univerzitetu. Zakon im daje pravo i obavezu da budu aktivno uključeni u sve ono što se dešava na fakultetima: da budu aktivni učesnici nastavnog procesa i da daju ocjenu kvaliteta nastavnog procesa za svakog asistenta i svakog saradnika. Oni su članovi naučno-nastavnih vijeća fakulteta i Senata, a preko studentskog parlamenta učestvuju u radu Upravnog odbora Univerziteta. Prema tome, studenti su se vratili u organe Univerziteta. Vjerujem da će svojim aktivnim i revnosnim radom, i učešćem u nastavnom procesu, doprinijeti njegovom daljem razvoju.

Da li je utvrđena upisna politika i plan upisa za akademsku 2008/2009. godinu?

STANIĆ: Upravo je u toku njeno utvrđivanje. Ostalo je da se usaglase neki detalji. U svakom slučaju, vrlo brzo će biti predložena Vladi na usvajanje.

                                                               
Lična karta Univerziteta

 Kako, u najkraćem, predstaviti Univerzitet u Banjoj Luci?

STANIĆ: Univerzitet u Banjoj Luci osnovan je 7. novembra 1975. godine. U vrijeme osnivanja imao je pet fakulteta: Elektrotehnički, Tehnološki, Mašinski, Pravni i Ekonomski. Medicinski fakultet osnovan je 1978. godine. Univerzitet danas ima 13 fakulteta, na kojima studira oko 17.000 studenata. Na 50 nastavnih programa nastavu izvodi 1.080 nastavnika i asistenata. Do sada je diplomiralo preko 14.000 studenata, 410 specijalista, 326 magistra i 158 doktora nauka. Univerzitet je izdao 3.315 naučnih i 1.200 stručnih radova, 345 kritika i 606 knjiga. Član je EUA.
Kvalitetnija nastava

 Na privatne fakultete upisuje se sve veći broj studenata. Očekujete li da bi to moglo dovesti do tehnološkog viška nastavnika na Univerzitetu?

STANIĆ: Ne očekujem da će do toga doći. Materijalni status naše prosječne porodice još uvijek je takav da ne može plaćati troškove školovanja na privatnim univerzitetima. Iz tog razloga većina populacije koja završava srednje škole ići će prema državnim univerzitetima, na kojima su manji troškovi školovanja. Osim toga, nivo nastavnog procesa na javnim univerzitetima je sigurno viši nego na privatnim. U tome nema nikakve dileme. Zbog toga se neće desiti, bar u dogledno vrijeme, da ćemo imati višak nastavnog kadra.